U Ateljeu 212, od Ružice Sokić oprostili se prijatelji, kolege i poštovaoci. Renata Ulmanski: Sama je bila i materijal, i tvorac, i alat, i delo.
BILA je zvazda Ateljea 212, njena gluma je bila povlašćena stvarnost. Na oltar umetnosti polagala je svoj lični život. Igrala je najrazličitije žene, preosteljiva i nesigurna. Posle svih uloga, nagrada i priznanja poklonila je našem pozorištu svoju knjigu "Strast za letenjem", s posvetom: "Da me ne zaboravite, Ružica". A ja joj kažem da je to nemoguće... - rekla je u utorak Ivana Dimić, upravnica Ateljea 212, opraštajući se na komemoraciji od velike dive ove kuće i naše scene, Ružice Sokić.
BILA je zvazda Ateljea 212, njena gluma je bila povlašćena stvarnost. Na oltar umetnosti polagala je svoj lični život. Igrala je najrazličitije žene, preosteljiva i nesigurna. Posle svih uloga, nagrada i priznanja poklonila je našem pozorištu svoju knjigu "Strast za letenjem", s posvetom: "Da me ne zaboravite, Ružica". A ja joj kažem da je to nemoguće... - rekla je u utorak Ivana Dimić, upravnica Ateljea 212, opraštajući se na komemoraciji od velike dive ove kuće i naše scene, Ružice Sokić.
Rediteljka Ivana Vujić, koja je sa preminulom glumicom uradila dvanaest predstava, istakla je da je ona bila ne samo zvezda već i dobar prijatelj, mlađa sestra. Jer, ostala je u duši devojčica: u teškim situacijama umela je da se uhvati za nebo, uz "nepokolebljivu upornost da se muči" - što je suština umetnosti.
- Kao pisac imao sam utisak da niko osim nje ne bi umeo tako da odigra likove sa ivice života. U predstavi, potom i filmu "Žuta", sav njen talenat zablistao je punim sjajem. U zlatno doba Ateljea, filma i televizije, Ružica je bila njihov zaštitni znak - istakao je Gordan Mihić.
Da je više u pozorište donela nego što je iz njega ponela, svedočila je Renata Ulmanski:
- Sve je bila sama: i materijal, i tvorac, i alat, i delo. Da su sve njene junakinje ovde danas došle, vama bi u sali bilo tesno. Glumačko ostrvo, Ružica Sokić, nije svoj arhipelag ni tražila ni htela. Tako je odlučila. Ostala je sama. Velika cena za veliki domet.
Na dane kada je došla u Atelje i u njemu zatekla veliku zvezdu, Ružicu Sokić, s puno emocija podsetila je Mira Banjac:
- Pored nesumnjivog talenta, imala je i neverovatnu privilegiju - svoje lične pisce. Acu Popovića, Branu Crnčevića, Mihića, Romčevića, Sinišu Kovačevića. Imala je za njih i ključ i šifru. Tragiku je igrala bezazleno, a u tome i jeste ključ. S vremenom je postajala sve oporija, tiša, nesrećnija. Ružica je bila večni zalet i stalno trčanje.
Kolege, prijatelji i poštovaoci u utorak su se od velike glumice oprostili u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Beogradsko dramsko pozorišto obeležilo je šest uspešnih premijera.
Нема коментара:
Постави коментар