Aida Ćorović, borac za ljudska prava, o situaciji u Pazaru, "belom terorizmu", verskom radikalizmu: U Siriju, saznala sam, ne idu samo bošnjačka deca, idu i neki mladi Srbi, sa kriminalnim dosijeima
Aida ĆorovićSVE dublje i dramatičnije siromaštvo, potpuni izostanak želje da političke elite pokrenu proces suočavanja s prošlošću, anahron, neadekvatan obrazovni sistem, nedostatak ozbiljnog pravosudnog sistema, versko i političko zaglupljivanje i raspamećivanje, primitivizacija na svakom nivou... Sve su to epiteti kojima možemo opisati sandžačko-rašku stvarnost. Ali, ta i takva stvarnost je imanentna celokopunoj Srbiji, sa nekim nijansama koje su vezane za Bošnjake i muslimane ovog regiona.
Ovako za "Novosti" opisuje trenutnu situaciju u Novom Pazaru Aida Ćorović, borac za ljudska prava i doskorašnji predsednik organizacije "Urban-in", koja je zbog ozbiljnih pretnji i procene da joj je ugrožena bezbednost nedavno dobila policijsku zaštitu.
- Pretnje, uvrede, pljuvanja doživljavam već nekoliko godina i prevashodno zbog toga što upozoravam na manipulacije i zloupotrebe Islamske zajednice u Srbiji od strane njenog prvog čoveka. On je ovu instituciju potpuno privatizovao i stavio je u sopstvene finansijske svrhe i ličnu promociju. Pored toga, ukazujem na sve negativne pojave koje dolaze od strane naroda kome pripadam, jer smatram da je to jedino časno i da je to suština priče o čojstvu. Ali, ne bojim se, jer mi je savest mirna i znam da u svemu što radim imam pred sobom viziju, a ona se sastoji u tome da Bošnjaci u Srbiji budu njen najbolji i najproduktivniji deo, a znam da to Bošnjaci mogu da postanu! Za takav cilj se vredi boriti i u tome me ne može usporiti ni zaštita koju imam, naprotiv, od svih tih mladih ljudi dobijam bezrezervnu podršku.
* Nedovno ste nazvali Sandžak getom. Zašto? I zašto su deca koju ste doveli u Beograd doživela, kako kažete, šok?
- Strah, neznanje, sve veće siromaštvo, ali pre svega, užasne manipulacije od strane nacionalističkih i verskih lidera i svojevoljni pristanak na samoizolaciju, stvorili su unutar Srbije nekoliko izolovanih sredina u kojima bujaju svakakve retrogradne i opasne pojave. Ako me pitate o šoku koji mladi iz Novog Pazara dožive kada dođu u Beograd, on je minoran u odnosu na šok koji mladi iz ostatka Srbije dožive kada dođu u Novi Pazar, jer se prvi put sreću sa kulturom, tradicijom i običajima drugačijim od onoga na šta su u svom okruženju navikli. Nažalost, u celoj Srbiji danas žive mladi koji retko putuju, zaglupljeni obrazovnim sistemom i medijima, fobični u odnosu na sve što ne poznaju, a ne poznaju ništa i nikoga, a najmanje sopstvenu kulturu.
* Kako smo došli do toga da su pretnje smrću, otmice, svađe oko vere, gomila droge, vehabizam i regrutovanje dobrovoljaca za Siriju postali novopazarska svakodnevica?
- Pljačkaši i kriminalci različitih provinijencija i dresova su se potrudili da nam bace kosku nacionalizma, da nas oblesave i raspamete, da unište obrazovni sistem, potkupe medije, da nas ekonomski unište, moralno i mentalno unakaze, a sve zato da bi mogli na miru da pljačkaju i muzu nas, budale. Možda zvuči neverovatno, ali ovih dana sam došla do saznanja da u Siriju ne idu samo bošnjačka deca. Idu i neki mladi Srbi, koji su navodno primili islam. Naravno, to su bez izuzetka ljudi sa kriminalnim dosijeima i bez skrupula ubijaju i pljačkaju za novac. Ovde nije reč o verskom ili ideološkom fanatizmu, posredi je najobičniji kriminal u vešto presvučenom obliku. A, u Sandžaku se, dodatno, stvari komplikuju međunacionalnim tenzijama i inaćenjem sa ostatkom Srbije.
* Mislite li da je dovoljno da u Vladi sede dva ministra iz Pazara pa da problemi budu rešeni?
- Da je dovoljno problemi bi već odavno bili rešeni ili ne bi ni postojali! No, ministarske pozicije ne mogu da nahrane gladna usta prosečnog Bošnjaka, Mađara ili Srbina. Za rešavanje problema, nažalost, treba hrabrosti i vizije. Ali dok je na sceni i ceni partijsko trgovanje i zloupotreba političke moći, ministarske pozicije su bezvredne i podložne kupoprodajnim dogovorima.
* Ko diže zid između Pazara i Beograda, i zbog čega?
- Taj zid postoji više od dvadeset godina, a bratski su ga podigli i Beograd i Pazar, svaki sa svoje strane. Ne treba biti previše domišljat da se shvati da zidovi odgovaraju samo onima koji iz podizanja imaju korist. To su politički i verski lideri, jalovi vlastodršci koji nikada ništa konstruktivno nisu učinili, već samo rušili i uništavali.
* Šta bi zvanični Beograd, po vašem mišljenju, trebalo da uradi?
- Da razgovara sa svojim građanima! I ne samo u Sandžaku, već u celoj ovoj maloj Srbiji. Ali, da razgovara iskreno, bez manipulacija, bez potrebe za političkom i partijskom promocijom, sa posvećenošću da se hvata ukoštac s problemima.
* Zašto mladi odlaze u tuđe ratove? Zašto su "beli teroristi" traženi?
- Različiti su porivi da mladi Bošnjaci odlaze na sirijska ratišta. Neki zaista veruju da se bore za izvorni islam, ali već sam čin odlaska u rat i pretpostavka da će tamo ubijati druge muslimane nije u skladu sa osnovnim vrednostima islama. Drugi odlaze zato što su marginalci, sa problematičnom prošlošću i još neizvesnijom budućnošću, sa nedostatkom identiteta, samopuzdanja i treba im neko da im pokaže put kojim će ići. Treći rade to zbog novca, a bojim se da je takvih najviše. Epilog će, nažalost, biti tragičan, jer su ti ljudi samo golo topovsko meso. Oni se spremaju da oduzimaju živote nepoznatim ljudima, a ako otkažu poslušnost, likvidiraće ih oni koji su ih regrutovali za takvu vrstu bezumnog ratovanja. Sve je ovo jedna užasna, unapred izgubljena bitka, u kojoj su na dobitku trgovci tuđim siromaštvom i neznanjem. "Beli terorizam", kao i bilo koji drugi, besmislen je i bezuman čin. On nema ni boju ni naciju, ali će u realizovanju terorističkog napada manje biti primetan neko sa Balkana, nego Arapin.
Нема коментара:
Постави коментар